Ispod pećine koja na sebi nosi sveto zdanje, teče osvježavajuća voda, kao da je Mojsije baš tu udario svojim čudotvornim štapom. Lokalitet je to prepun starine, s tragovima života još od brončanog doba, preko antike do dolaska Hrvata. Kažu da je baš tu kolijevka kršćanstva sjeverne Hrvatske. Svjedok tome je starokršćanska krstionica i staro hrvatsko groblje iz 11. stoljeća nad kojim je podignuta crkva. Svud okolo stare su građevine poput Pustog Lobora (13. st.), kapele Sv. Petra na obližnjoj Petrovoj Gori, Oštrcgrada, Loborgrada, kojeg su sagradili Keglevići nakon što su napustili Pusti Lobor... u daljini Ivanščica priča svojim imenom o vitezovima Ivanovcima, dok su templari obitavali u obližnjem Oštrcgradu i smatrali svojom zadaćom osigurati baš hodočasničke putove i davati putnicima utočište i okrepu.
Smatra se da sakralno zdanje posvećeno Majci Božjoj postoji još od 14. stoljeća. Njezin prvi spomen nalazimo na popisu župa 1344. godine, a potom u kanonskoj vizitaciji tek 1639. godine. Svjedok da je riječ o još većoj starini od spomenutih godina, sačuvani je hrvatski pleter, pronađen u kapeli 1946.g., koji datira iz 1076.g. Najstariji je spomenik te vrste u kontinentalnom dijelu Hrvatske, čiji se jedan dio čuva u Loboru, a drugi u Arheološkom muzeju u Zagrebu. U svetištu su pronađene freske s biblijskim motivima iz 14. i 15. stoljeća. Prava je šteta što su tek fragmentalno sačuvane jer tvore jedinstvenu cjelinu i rijetki su primjer gotičkoga zidnog slikarstva kontinentalne Hrvatske. Prvi detaljni opis crkve datira iz 1676.g. Negdje u to vrijeme pada i podizanje baroknog oltara na kojem središnje mjesto ima Majka Božja s Isusom u naručju. Bočno između stupova su kipovi Sv. Jurja i Sv. Lovre, a uz njih stoje Sv. Barbara i Sv. Katarina. Iznad toga, u drugom planu, reljefni je prikaz Marijinog krunjenja uz kipove Sv. Petra i Pavla. Oltar pri vrhu završava golgotskim motivom.
Da je to bilo važno romarsko stjecište, potvrđuje i barokni cintor kakvim se mogu podičiti samo važna hodočasnička svetišta. U 18. stoljeću podignut je i zvonik, a crkva je dobila i propovjedaonicu i orgulje. Ovdje se uistinu može reći da je svako stoljeće ostavilo svoj trag u zavjetnoj crkvi belečkog dekanata, a nalazi stari tisuće godina povećavaju strahopoštovanje koje nas obuzima dok prilazimo Majci Božjoj Gorskoj. Ima uistinu mnogo razloga da se krene putevima ovoga kraja kojeg je Matoš, ne bez razloga, uspoređivao s Toskanom.