Sve je počelo kada je Elizabeta Keglević, udovica Jurja Erdödyja u mjestu zvanom Kostanjevec 1674.g. u kasnogotičkom stilu sagradila crkvu kao svoju zadužbinu.

Po zapisu sačuvanom u spomenici belečke župe, djelu neumornog kroničara tog vremena Vjekoslava Noršića, to prvo zdanje bilo je loše izvedeno tako da urušavanje nisu spriječili ni neprestani popravci. Na mjestu porušene crkve konačno je od 1739.g. do 1741.g. sagrađena solidna crkva zaslugom župnika Pavla Kuneka. Njegovom sposobnošću da u taj projekt uključi ugledne i moćne donatore, postala je ova crkva najpoznatiji spomenik baroka u cijeloj Hrvatskoj. Anonimni pisac 1758.g. ostavio nam je rukopisni opis crkve sačuvan u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Neobično nepravilni tlocrt svetišta i pobočnih kapela upućuje na korištenje starih zidina kasnogotičke kapele. Crkva svojom jednostavnošću izvana ne odaje da je riječ o reprezentativnom zdanju. Tek cintor s ugaonim baroknim tornjićima daje naslutiti da Majka božja Snježna ide u red važnih i glasovitih prošteništa. Iako je po vanjštini prvi dojam skroman, unutrašnjost se otvara u punoj raskoši: tu nas osupnu Atlanti, Heraklo, Samson u lavljoj koži, pa četiri visoke korintske kolumne, polukolumne, pilastri, kartuše, a sredinom dominira kip Majke Božje Snježne okružen zlatnim zrakama i anđelima. Sa strane su kipovi Sv. Tri Kralja i kralja sv. Stjepana. Na stijenama s lijeve i desne strane oltara stoje anđeli s grbovima Baltasara Bedekovića Komorskog i žene mu Rozalije Somogy, o čijem je trošku 1743.g. oltar podignut. Najljepšim dijelom toga oltara smatra se najviši plan s Presvetim Trojstvom, sv. Helenom i sv. Rozalijom, uz neizostavne anđele.

Ljepotom ne zaostaje ni pobočni oltar posvećen sv. Josipu. Na velikim volutama nalaze se apostoli sv. Matija i sv. Ivan. Desni pobočni oltar posvećen je sv. Barbari, a nešto skromniji od tih raskošnih baroknih oltara su oltar sv. Ružarije i oltar svetog Stjepana Prvomučenika. Crkvu je posvetio biskup Stjepan Putz 12. kolovoza 1750. godine.

Među mnogim veličanstvenim detaljima ovog svetišta ističe se propovjedaonica za koju poznati povjesničar umjetnosti Artur Schneider kaže da može stati “uz bok najljepšoj njemačkoj propovjedaonici u Wilheringu (izvedena gotovo u isto vrijeme), a možda je i nadmašuje”. Ograđena je reljefima sa scenom plesa oko zlatnog teleta, snom patrijarha Jakova i drugim starozavjetnim motivima. Živo obojena ograda pjevališta predočuje nam Drvo spoznaje kojem dodatnu teološku priču izriču svojom prisutnošću blažena Djevica Marija, Adam i Eva s anđelima. Kipovi su izrađeni u drvetu s bogatom pozlatom. Sve to, uz raskošne stropne freske, među kojima se posebno ističu one u kapelici sv. Stjepana Prvomučenika, tvori jedinstveni i savršeni sklad. Slikarski dio posla bio je povjeren znamenitom Ivanu Krstitelju Rangeru koji je neumorno oslikavao mnoge pavlinske crkve poput onih u Lepoglavi, Purgi, Sveticama... u njegovoj slici sačuvana je i legenda zaslužna za naslov “Marija Snježna”: riječ je o Marijinom ukazanju na rimskom brdu Eskvilin koji je usred ljeta pokriven snijegom.