Jednobrodna je to crkva kojoj se s dvije strane prilazi stubama. Poligonalnog je tlocrta koji zajedno s pobočnim kapelama ima oblik križa. Uz glavno pročelje uzdiže se toranj koji je u gornjem dijelu oktogonalan. Kako je na vrhu bilo malo prostora i cintor se stisnuo uza samu crkvu urešen cilindričnim kulama koje spajaju arkade s dvije kapele. Izvana kao da je obrambena utvrda, dok unutarnja strana arkada svojim “slikovnim pismom” dočarava čudesne događaje Marijinih uslišanja i zaštite, izrađene nevještom amaterskom rukom.

Na ovom je mjestu postojalo starije marijansko svetište još u 16. stoljeću, a spominje se kao kapela župe Desinić 1639. godine. Od nje je sačuvan mali oltar iz 1652.g. koji je dopremljen iz Krapine. Postojeća crkva sagrađena je 1708.g., posvećena 1713.g., a župa postaje tek 1799.g. Posvetio ju je senjski biskup Adam Ratkaj čiji se portret čuva u župskoj kuriji. Glavni oltar je iz druge polovice 18. stoljeća i bogato je urešen baroknim kipovima. Najvrednijim se ipak može smatrati gotički kip Majke božje s malim Isusom nastao oko 1500.g. uza stijenu s trijumfalnim lukom smještena su dva kasnobarokna oltara: Sviju svetih i Sveta Tri kralja (oko 1830.g.) s klasicističkim motivima. U desnoj pobočnoj kapeli nalazi se barokni oltar sv. Valentina, a u lijevoj Presvetoga Trojstva iz 1779.g. Propovjedaonica s klasicističkim girlandama je iz 1805.g.

Od inventara sačuvan je barokni sakristijski ormar, mobilijar, svećeničko ruho, barokni svijećnjaci, procesna Majka božja, kip uskrslog Krista (također iz baroknog vremena) te lijepi primjeri kovanog umijeća (krovni križ, kvake, ključevi...).

Na kraju hodočašćenja putevima pet marijanskih svetišta dopustimo si sliku pet prstiju milosne Marijine desne ruke: od Marije Bistrice, Belca, Lobora i Trškog Vrha do Vinagore. Kao da je cijelo Hrvatsko zagorje na tom dlanu. A Vinagora, ako se i doima kao mali prst, prst je svetog dlana najvjernije odvjetnice, ili još točnije: majčinske ruke.