Hrašćinski meteorit je željezni meteorit koji je 26. svibnja 1751. pao kod mjesta Hrašćina (Hrvatsko zagorje). To je prvi siderit (metalni meteoriti) kojemu je zabilježen pad. Prvi je i najveći primjerak jedne od najvećih i najstarije zbirke meteorita na svijetu, zbirke Prirodoslovnog muzeja u Beču. Na njegovu je prerezu Alois von Beckh Widmanstätten uočio kristalografsku strukturu jedinstvenu za željezne meteorite.
Tog su dana na polje u selu Domovcu pala su dva meteorita, težine 39,76 i 8,96 kg. Veći se danas čuva u Prirodoslovnom muzeju u Beču. Polirana pločica od tog meteorita (mase svega 0,56 grama) nalazi se i u Zagrebačkomprirodoslovnom muzeju. No, Hrašćinjani su dio meteorita raskomadali i prekovali u čavle. Bio je to prvi ikad dokumentiran pad, popraćen zapisnikom, procesijom akademika u njegovu proučavanju i serijom otkrića koja su izmijenila tadašnju astronomsku znanost. Taj je pad, kojem je svjedočio velik broj ljudi, nedvojbeno pokazao da "kamenje može padati s neba", iako, istini za volju tih četrdesetak kilograma svemirskog materijala i nije bio kamen već isprepletena struktura velikih kristala čistog željeza i nikla, tad nazvana "Agramit" u čast gradu Zagrebu.