Sjeverno od Pregrade, u sustavu Kunagore je Kostelgrad nad okukom rijeke Kosteljine. Smješten je na vrhu brijega obraslog bjelogoričnom šumom.
Keglevići od Bužina - stara hrvatska plemićka obitelj nosi pridjevak od Bužina jer su u vrijeme prije kupnje Kostelgrada imali sjedište u gradu Bužinu pored Bihaća. Najveću čast postigao je kao hrvatski ban(1537-1542), a uz to je obnašao i brojne druge službe i počasti. Istakao se u borbama protiv Turaka. Stekao je mnoga imanja diljem kraljevine, a osobito u Zagorju. Ponekad je to stjecanje u bilo u najmanju ruku sporno pa je navukao na sebe bijes moćnika, čak i srdžbu kralja Ferdinanda na čiju je stranu u prethodnom vremenu inače stali. Unatoč svim usponima i padovima obitelj obitelj je sačuvala sjedište u Kostelgradu gdje je Petar II. i umro 1554. godine te je sahranjen u župnoj crkvi u Pregradi.
Tradicija današnjeg pucanje iz "pištola" povezuje se s pojavom grofova Keglevića u Kostelu. 1523. g. i od tad je on postao glavno sjedište velikaške obitelji Keglević za više stoljeća. Petar Keglević držao je u gradu posadu oboružanu "pištolama'' pomoću koje je nadzirao ceste koje vode u susjednu Štajersku. U čast Uskrsnuća Isusa Petar Keglević slao je naoružanu stražu da u noći s Velike subote na Uskrs čuvaju grob Isusa Krista, te se ujutro po izlasku iz Crkve pucnjevima iz pištola slavilo Uskrsnuće. Blagdan Uskrsa koji nam jezikom vjere govori o Kristovom uskrsnuću i neprekinutom trajanju Života, ne slučajno, pada u vrijeme oživljavanja sve prirode. To je vrijeme kad prestaje prividno mrtvilo i započinje novi život, a znake novoga života Kosteljanci radosno pozdravljaju pucanjem iz "pištola".