Iako neveliko, Zagorje se diči osobito vrijednim gotičkim i baroknim crkvama te mnogim proštenjarskim svetištima. Krenut ćemo putevima romara, hodočasnika koji su od davnine častili Mariju svojim hodom prema njezinim čudotvornim mjestima. U ovom užurbanom vremenu hod su zamijenila brza prijevozna sredstva, ali cilj je ostao isti: izvršiti svoje zavjete, nositi nove prošnje, počastiti prinosom...
Jednom riječju, uživati blagodati Božje blizine i usput se nagledati ljepota koje su nam ostavili naši preci kao plod svog umijeća i duha. Hrvatsko zagorje je razvilo cijelu mrežu hodočasničkih putova sa živim kalendarom. Romarilo se tu na sve moguće načine: kolima, kočijom, pješke kroz noć, bosonogo, na koljenima…, već kako je tko veliku milost primio, veliku nadu u sebi nosio ili za veliku stvar prosio.
Procvat marijanskih svetišta dogodio se u vrijeme baroka, kad je opasnost od prodiranja Turaka još bila živa, a Hrvatska svedena na „ostatak ostataka“. Upravo je Zagreb s okolicom i Hrvatskim zagorjem tada predstavljao „predziđe kršćanstva“, a Marija bila „Advocata Croatiae fidelissima“ (najvjernija zagovornica Hrvatske). Jedan od najpoznatijih vodiča po svetoj zemlji i vrsni bibličar, dr. Adalbert Rebić uspoređuje krajolik Galileje s Hrvatskim Zagorjem. Sličnost je u valovitim brežuljcima gdje nas i sami toponimi podsjećaju na tlo kojim su kročili Isus i Marija: Mali Tabor, Veliki Tabor, Taborsko, Majka Božja Jeruzalemska na Trškom Vrhu. Čitav niz crkava posvećenih Mariji dalo je za pravo Rebiću da zaključi kako je Hrvatsko zagorje „predivni perivoj Marijin“.
frameborder="0" webkitallowfullscreen mozallowfullscreen allowfullscreen>