Iako neveliko, Zagorje se diči osobito vrijednim gotičkim i baroknim crkvama te mnogim proštenjarskim svetištima. Krenut ćemo putevima romara, hodočasnika koji su od davnine častili Mariju svojim hodom prema njezinim čudotvornim mjestima. U ovom užurbanom vremenu hod su zamijenila brza prijevozna sredstva, ali cilj je ostao isti: izvršiti svoje zavjete, nositi nove prošnje, počastiti prinosom...

Jednom riječju, uživati blagodati Božje blizine i usput se nagledati ljepota koje su nam ostavili naši preci kao plod svog umijeća i duha. Hrvatsko zagorje je razvilo cijelu mrežu hodočasničkih putova sa živim kalendarom. Romarilo se tu na sve moguće načine: kolima, kočijom, pješke kroz noć, bosonogo, na koljenima…, već kako je tko veliku milost primio, veliku nadu u sebi nosio ili za veliku stvar prosio.




Procvat marijanskih svetišta dogodio se u vrijeme baroka, kad je opasnost od prodiranja Turaka još bila živa, a Hrvatska svedena na „ostatak ostataka“. Upravo je Zagreb s okolicom i Hrvatskim zagorjem tada predstavljao „predziđe kršćanstva“, a Marija bila „Advocata Croatiae fidelissima“ (najvjernija zagovornica Hrvatske). Jedan od najpoznatijih vodiča po svetoj zemlji i vrsni bibličar, dr. Adalbert Rebić uspoređuje krajolik Galileje s Hrvatskim Zagorjem. Sličnost je u valovitim brežuljcima gdje nas i sami toponimi podsjećaju na tlo kojim su kročili Isus i Marija: Mali Tabor, Veliki Tabor, Taborsko, Majka Božja Jeruzalemska na Trškom Vrhu. Čitav niz crkava posvećenih Mariji dalo je za pravo Rebiću da zaključi kako je Hrvatsko zagorje „predivni perivoj Marijin“.