Članovi obitelji Keglević bili su ugledni zagorski velikaši na različitim javnim i vojničkim službama. Keglevići potječu iz staroga hrvatskog plemićkog roda Prkalja (Perkala), koji se 1322. godine spominju u dolini Zrmanje kraj Obrovca. Kada su Turci osvojili obiteljska imanja u dolini Zrmanje, Petar je kupio 1523. godine vlastelinstva Krapinu i Kostel, a godinu dana kasnije dobio je vlastelinstva Lobor u Hrvatskom zagorju te Blinju i Totuševinu u Pounju. Petar Keglević došao je u sukob s kraljem Ferdinandorn u čijoj vojsci je ratovao kao kapetan i za koga se zalagao u borbi za hrvatsko-ugarsko prijestolje 1526. godine. Kada je 1540. godine, nakon smrti svog zeta Gašpara Ernušta, zauzeo njegov dvor u Čakovcu, nije se htio pokoriti kraljevoj zapovijedi da napusti međimursko vlastelinstvo, već ga je novi vlasnik, ban Nikola Zrinski Sigetski, 1546. godine morao oružjem istjerati. Petar Keglević bio je tom prilikom zarobljen i zatočen u svom Kostelgradu gotovo do smrti. Početkom 17. stoljeća posjedi Keglevića bili su već jako veliki, pa su 1622. godine, nakon smrti Jurja Keglevića, njegova četiri sina međusobno podijelili obiteljske posjede: Vinicu, Goricu, Dubovac, Krapinu, Začretje, Kalinovec, Lobor, Bistru i posjede u Ugarskoj. Petar (umro 1663.) bio je najznačajniji predstavnik obitelji u 17. stoljeću koji je naslijedio Lobor, Bistru i dio krapinskog vlastelinstva, a njegovi nasljednici čine hrvatsku lozu Keglevića koji su dobili grofovsku titulu 1687. godine.
U 18. i 19. stoljeću Keglevići su se isticali u vojničkim i javnim službama. Jednom kapetanu iz obitelji uspjelo je vratiti posjede koje su osvojili Turci u drugoj polovici 16. stoljeća. Sredinom 18. stoljeća Keglevići su posjedovali vlastelinstva Lobor, Krapinu, Veliki Kalnik, Sveti Križ Začretje, Topolovac i više manjih posjeda s oko 1400 kmetova. Link tekstova i slike: www.dvorci.hr/news.aspx?newsID=90&pageID=491, www.proleksis.lzmk.hr