Oršići se u povijesnim izvorima prvi put spominju u jednoj ispravi iz Knina 1420. godine, iz koje proizlazi da potječu s područja Unca, u srednjovjekovnoj hrvatskoj županiji Pset. Kao Oršići od Udrinića (danas je to naselje Drinić, jugoistočno od Bosanskog Petrovca) navode se 1449. godine.
U 15. stoljeću, nakon pada Bosanskog Kraljevstva, sele se (između 1464-1472) pred turskim prodorima na sjeverozapad, u Goričku županiju, i tu stječu manje posjede (Orehovac, Dol, Lipovac). Godine 1487. kralj Matija Korvin darovao je Petru Oršiću posjed Slavetić, sjeverozapadno od Jastrebarskog, po kojem su se prozvali Oršići Slavetićki. Kasnije su stekli i druge posjede i dvorce, među kojima Gornju Stubicu, Gornju Bistru, Severin na Kupi i Jurketinec (Varaždinska županija).
U 17. stoljeću sva su se obiteljska imanja našla u rukama Matije Oršića (*oko 1600 – †1680), sina Stjepanova, jedinog preostalog člana obitelji, koji je bio krajiški kapetan i svojim bogatstvom osigurao nasljednicima daljnji uspon, moć i društveni ugled.
Matijin sin Ivan Franjo (*1630 – †1686), vicegeneral Karlovačkog generalata i od 1682. nasljedni veliki župan Modruške županije, nosio je naslov baruna, te priskrbio nova vlastelinstva svojoj obitelji (Bistra, Psarno, Gornja Stubica, Jakovlje). Njegovog sina Antuna (*1670 – †1706.), pukovnika habsburške vojske, zadesile su bračne nevolje (skandali, rastava), a unuka Bernarda III. (*1698 – †1725.) umorila je ljubomorna grofica Vojković. Izvor teksta i slika: hr.wikipedia.org/wiki/Or%C5%A1i%C4%87i