Brži razvitak lječilišnog i kupališnog turizma u Krapinskim Toplicama kreće s dolaskom Jakoba Badla.
Jakob Badl rođen je u Rogaškoj Slatini, u tajkunskoj obitelji koja u Mariboru i okolici posjeduje velike plantaže vinograda. Trgovao je vinom i konjima, a njegov sin Antun postat će vlasnik Staudingerove tvornice kože u Mariboru.
Badl je u blizini Krapinskih Toplica kupio vlastelinstvo Dubrava, zatim 1857. kupuje u Toplicama gostionicu K janjetu, te Gospodsku i Pučku kupelj.

Ruši stara kupališta, i već potkraj lipnja 1866., na početku austrijsko-pruskog rata, dovršio je izgradnju mondenoga europskog kupališno-lječilišnog centra. Gradnja je trajala samo sedam godina (1859 – 1866.).
Godine 1861. započeo je graditi bazen, a već u svibnju 1862. je uz najveću svečanost i blagoslov otvorena Marijina kupelj (bazen je dobio ime po Badlovoj ženi, bio je dubok jedan metar, a od površine vode do stropa visina je iznosila 9 metara). Tom prigodom položen je kamen temeljac za još jedan bazen, Jakobovu kupelj.

Kupelj se nalazi iznad termalnog izvora, a dno kupelji bilo je napravljeno od hrastovih razmaknutih platnica kroz koje ljekovita voda starija od 40.000 godina i danas izvire. Voda u bazenu je kristalno čista, bez dodatka klora i sličnih aditiva, a u takvoj vodi danas osobito uživaju Talijani.
1876. godine Krapinske Toplice se pojavljuju na “turističkoj karti” Europe s ucrtanim najkračim putevima do Toplica.
Od tada strani gosti, prvenstveno s njemačkog, talijanskog i francuskog govornog područja počinju dolaziti u Krapinske Toplice.