Ljudevit Gaj bio je vodeća osoba hrvatskog narodnog preporoda u prvoj polovici 19. stoljeća te utemeljitelj suvremenoga hrvatskog pravopisa temeljenog na hrvatskoj štokavštini.
Ljudevit Gaj rodio se 8. srpnja 1809. godine u Krapini, a gdje je započeo školovanje, pa tako završio osnovnu školu i prvi razred gimnazije. Školovanje je zatim nastavio u njemačkoj gimanziji u Karlovcu, a gdje je završio visokoškolsko obrazovanje. Ljudevit Gaj je upisao studij filozofije, 1826. godine u Beču. Spomenuti studij završio je u Grazu, a 1829. godine upisao je studij prava u Pešti nakon čega se vratio u u Zagreb 1832. godine i počeo raditi u struci. Dvije godine kasnije doktorirao je filozofiju u Leipzigu. Uskoro nakon što se vratio u Zagreb, 1832. godine okupio je oko sebe skupinu mladih ljudi, kojoj se priključio i grof Janko Drašković, nakon čega su počeli planirati prosvjetno, znanstveno, kulturno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijene europske zemlje.

Nakon što je dobio odobrenje Gaj je počeo izdavati “Novine horvatske” u kojima se nalazio prilog “Danica horvatska, slavonska i dalmatinska” zbog čega se u potpunosti posvetio hrvatskom narodnom preporodu. Preporodne ideje odlučio je širiti uz pomoć “Danice” koju je tiskao u svojoj tiskari osnovanoj 1838. godine, a gdje je izložio svoj politički, kulturni i gospodarski program. Ljudevit Gaj je već u ranoj fazi svog života pisao pjesme, a koje su uglavnom bile na njemačkom jeziku. Već je 1826. godine u Karlovcu objavljena knjižica “Tvrđave oko Krapine” ili “Die Schlösser bei Krapina”. Pod utjecajem grofa Janka Draškovića 1836. godine preimenovao je novine u “Ilirske narodne novine” i “Danica ilirska”, pa je tako svojoj ideologiji dao južnoslavenski značaj. Zanimljivo je kako je u isto vrijeme isticao etničku samostalnost Hrvata i cjelovitost Trojednice, ali u sklopu Habsburške Monarhije.
Vrhuncem njegovog političkog djelovanja smatra se uspjeh Ilirske narodne stranke na izborima za županijske skupštine, a koji su se održali u Varaždinu i Zagrebu, 1841. i 1842. godine. Nakon zabrane ilirskog imena koje je nastupilo 1843. godine Gaj je izgubio glavnu ulogu u ilirskom pokretu. To nije ništa utjecalo na njegova uvjerenja jer je veliku političku ulogu imao 1848. godine, kada je vodio glavnu riječ u Narodnoj skupštini Trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, a koja je prihvatila politički program “Zahtijevanja naroda”.
Ljudevit Gaj je u to vrijeme surađivao s banom Josipom Jelačićem, ali nakon afere zbog iznude novca od srpskoga kneza Miloša Obrenovića, Gajeva se politička karijera naglo ugasila. Unatoč tome njegove najveće zasluge su upravo na standardizaciji hrvatskog jezika.
U knjižici “Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisana”, objavljenoj 1830. godine, Gaj je predložio jednoslovni sustav, a ishodište mu je bilo na kajkavskom književnom jeziku. Tada je riješio problem pisanja palatala tako što je uveo nadslovne znakove. Poznato je da se Ljudevit Gaj bavio i književnošću, a do danas je ostala zapamćena pjesma “Horvatov sloga i zjedinjenje”, objavljena u “Danici 1835. godine, a koja je započinjala sa stihom “Još Horvatska ni propala”. Ljudevit Gaj je stekao veliku popularnost u širokim društvenim slojevima.
Preminuo je 20. travnja 1872. godine u Zagrebu, a do danas je ostala zabilježena njegova uloga vođe narodnog preporoda što je dovelo do modernizacije Hrvatske.