Milan Prpić rođen je 1874. u Krivom Putu, iznad Senja, u Vojnoj krajini, na granici Gorskoga Kotara i Like. U tome su se kraju ljudi, uz poljoprivredu, uglavnom bavili šumom i drvom. Kao i mnogi drugi dječaci počeo je raditi s ocem na sječi drva. Zatim je kao mladić vodio poslove jednoga velikoga austrijskog poduzetnika u Bosni u istoj drvnoj branši, a onda je pokrenuo vlastita poduzeća u Gorskome kotaru i u Slavoniji. Eksploatacija bogatih šuma, osnovna prerada drva i njegov izvoz bili su krajem 19. stoljeća naša najvažnija industrijska grana. Do kraja Prvoga svjetskog rata nije se bavio tekstilom. Povoljne političke prilike za razvoj domaće industrije nastale su tek nakon odvajanja Hrvatske od Monarhije 1918. i nakon njezina ulaska u Kraljevinu SHS. Dvadesetih je godina u Kraljevini, i u Hrvatskoj napose, nastupilo doba procvata tekstilne industrije. Nova privredna situacija potakla je i Prpića na ulaganje u tu proizvodnju.
Milan Prpić spada u povijesne ličnosti koje su bitno, i pozitivno, utjecale na život zajednice. Život mnogih bio je ovdje određen postojanjem i radom njegovih tvornica. U Zagorju ga nadasve pamte Zabočani i Oroslavčani. U Oroslavju se pojavio početkom dvadesetih godina. Kupio je posjed baruna Vranyczanyja i zatim je na njemu izgradio tekstilnu tvornicu. Sredinom tridesetih godina izgradio je još jednu u Zaboku. U manje od deset godina (1936.–1945.), u relativno kratkome razdoblju, temeljito je promijenio Zabok, kao što se to dogodilo ranije s Oroslavjem i njegovom okolicom.