Rudolf Perešin (Jakšinec, Gornja Stubica, 25. ožujka 1958. - 1995.), jedan je od najpoznatijih pilota HRZ-a. Posthumno je odlikovan činom stožernog brigadira.

U zadnjoj godini osmogodišnje škole, opredjeljuje se za pilotski poziv. Zrakoplovnu gimnaziju završava u Mostaru. Uspješno savladava visoke medicinske i psihofizičke kriterije, a 1977. godine u Zadru upisuje Zrakoplovnu vojnu akademiju. Godine 1981. među najboljim pilotima, s natprosječnim rezultatima, završava pilotsku akademiju i dobiva zvanje borbenog pilota, pilotska zlatna krila i prvi časnički čin. Te iste godine zbog visokih letačkih, zdravstvenih i psihofizičkih sposobnosti, posebno, zbog visoke tehnike pilotiranja, preciznosti i odmjerenosti u postupcima, izražene memorije i moći zapažanja, ušao je u grupu od 19 pilota odabranih za preobuku za nadzvučni avion MiG-21 i kasnije određen za pilota-izviđača. Leteći u Bihaću na MiG-ovima dosiže stručne i profesionalne vrhunce pilotskog zvanja.

Godine 1990. kada se već odnarođena JNA priprema za agresiju na Hrvatsku, odbio je poput većine pilota, pristupiti političkoj organizaciji "SKJ - pokret za Jugoslaviju", koja je trebala stvoriti novu ideologijsku osnovicu za opstanak centralizirane i unitarne Jugoslavije pod diktatom Miloševićeve Srbije.
Perešin je bez dvojbi odlučio sa MiG-om napustiti JNA i uključiti se u obranu svoje domovine Hrvatske. Svjestan riskantnosti planiranog pothvata jer je, poput mnogih Hrvata, bio pod stalnom prismotrom, do pojedinosti je isplanirao varijantu bijega.
Za vrijeme prvog leta nakon duže pauze nametnute administrativnim zabranama letenja za sve Hrvate na aerodromu, Perešin je trebao nadzirati povlačenje JNA iz Slovenije. Planiranom trasom preko Zagreba, Ljubljane sve do Kopra i nazad preko Ljubljane, spustio se u razinu tla, te uletio u zračni prostor Austrije otprilike okoBleiburga. Odmah po ulasku u Austrijski zračni prostor, izvukao je stajni trap te se zaputio prem aerodromu pokraj Klagenfurta u, gdje je uspješno prizemljio svoj nenaoružani zrakoplov. Tim svojim domoljubnim činom nanio je težak moralni i politički udarac agresorskoj vojsci i njezinu zrakoplovstvu, a građanima Hrvatske neizmjeran ponos, prkos i rast nacionalnog naboja i svijesti u najkritičnijim danima Domovinskog rata. Bilo je to 25. listopada 1991.godine, kad je cijeli svijet uz fotografiju hrvatskog pilota i aviona MiG-21 na aerodromu u Klagenfurtu, prenio njegove riječi: "Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!". Četiri dana kasnije, Perešin se vratio u Hrvatsku gdje je pristupio HRZ Hrvatske vojske.
Rudolf Perešin osobno i njegova prva lovačka eskadrila u svim akcijama i operacijama HV-a, izvršavaju brojne borbene zadaće te brane Zagreb i zračni prostor Hrvatske. Tako je bilo i 2. svibnja 1995. godine, drugog dana "Bljeska": U ranim jutarnjim satima, kad njegov MiG, izvršavajući borbenu zadaću kod Stare Gradiške, biva pogođen zrnima neprijateljskih protuavionskih topova i ostaje neupravljiv. Pilot, na ekstremno maloj visini (ispod 50 metara) i u nesigurnom nagibu, avion napušta katapultiranjem, prizemljuje se na neprijateljskom teritoriju, dok se avion inercijom brzine, prebacuje preko Save na hrvatski, "Bljeskom" već oslobođeni prostor. Posmrtni ostaci su vraćeni 4. kolovoza 1997. a 15. rujna 1997. je pokopan u na Mirogojskom groblju.

24. lipnja 2004. u Gornjoj Stubici je otvoren spomen park "Rudolf Perešin" u kojem se nalazi pilotova statua i konzervirani MiG-21 koji je došao iz remontnog zavoda u Velikoj Gorici.